Moj internet dnevnik
Umjetnička škrinjica
Blog - prosinac 2008
utorak, prosinac 30, 2008
Dragi moji posjetioci (i naravno ostali blogeri) želim vam sve najbolje u 2009. godini. Inspiraciju pronađite u malim životnim trenucima sreće, unesite u stihove svoje najiskrenije osjećaje, stvorite ocean poezije i darujte ogledalo duše ostalim čitateljima....

Vaša umjetnička škrinjica

P.S. Ispričavam se na neposjeti drugih blogova. Dosta obaveza me snašlo u posljednje vrijeme, stoga kad se ludilo smiri, javit ću vam se!


umjetnickaskrinjica @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Još jedan dan
''Zbogom'' mi reče,
tužna što nestaje on.

Još bih se igrala
izgubljene stihove tražila
maštu novu plela.

U tajni svijet bih otišla
dušom svojom pričala
od muza i bogova grčkih savjet krala.

Otplesala bih ples cvijeća
nadahnuće svježe udisala
preko oceana dubokih preletjela.

Nježnu pjesmu bih napisala
riječi ljubavne izmiješala u 
napitak čarobni kao vještica stvorila.

Al' sunce me napustilo,
noć se spustila – 
još jedan dan mi prođe.

U san se pretvaram
oči sklapam i sanjam
da svitanje mi rosno začas dođe.
umjetnickaskrinjica @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 0

Gledam u zvjezdano nebo –
susret ponovni sanjam.
Čistinu kao leptir čekam
ljubav kao cvijet,
mir kao golubica bijela.

Molitvu šutnja govori,
a brat nevidljivi u osami spava
i za dukatom zlatnim žudi....

Iz očiju blagih 
potekne jedno hvala,
u srcu zatitra 
neznatna sreća mala.
umjetnickaskrinjica @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 0
Vapaj ljubavi 
mi na vrhu usana.
Tvoje srce hladno 
tišti drhtaj otkucaja;
nit topline postavi 
se između nas.

Sjaj u očima blista
poput zvijezda u noći;
sve jače pokazujući
zlato sjajno.

Zov ljubavi nas približava
nježno i polagano 
u jedno nas spaja.
umjetnickaskrinjica @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 23, 2008
 
Kroz prozor gledam
svaku pahuljicu što
na tlu dom svoj traži.
Bjelina u zraku
podsjeti me na toplinu
i ljubav tvoju.
Grad pun snijega, noć blistava;
sve kao u Betlehemu osvijetljeno.

Ljubav u svakom kutku izvire.
Eh! Kad bi to bilo svaki dan,
a ne na ovom jedinom!

Čujem zvona, pjesme ljudskih srca;
čovječanstvo radosno slavi.
Srce si bića i zbog toga te volim.
Tebe i Njega koji dopušta
da postojim.
umjetnickaskrinjica @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Like a window in 
Old autumn mood
Visitors pass their happines
Easily, crying dark tears of sad night.

umjetnickaskrinjica @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 11, 2008

Sunce zlatno svoj pozdrav
posljednji šalje.
Nestaje poput sjene
na obzoru crvenom i 
susreće se s prijateljicama.
S večernjim zvijezdama. 

Gotovo je sve!
Vrijeme je prošlo;
tama proguta svijet,
a praznina živa bića.

Smijeh i san,
poput razlivene tinte
postahu kore tvrde.
Sve mi se čini da samoća
nova majka postaje.

Sreća na kraju puta živi;
šaljem ti misli da te
do mene dovedu.
Dodirni tiho dar moj,
usamljena više ne ću biti
i sunce će opet zasjati.








umjetnickaskrinjica @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008
 


Sreća?
Ne hvala, sretna već jesam.

Ruža?
Brzo će uvenuti.

Prijatelji?
 
Skupljam ih pomalo.

Čokolada?
Zamisao loša nije, ali ipak ne.

Skupe stvari?
Dosadu mi pomalo unose.

Mora i oceani?
Utopit ću se i ugledati smrt.

Brda i doline?
Ljepotu imaju, no ne treba mi to.

Želja tvoja?
Jedna ljubav nova.







umjetnickaskrinjica @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 8, 2008
 
Životne radosti brzo mi prolaze
u oku se nastanjuju i veselo igraju.
Kovač hrabri postala sam;
žar i metal sad braća jesu.
Zlata i srebra nestajahu
k'o list sa stabla
k'o sekunde sata.
Udaram čekićem snažno
crpim snagu svu
ne bi li izbacila otrov
što već dugo čuvam u srcu.
Štit Ahilejov novi radim
od Trojanaca hrabrih će me obranit'.
Bitka olujna će početi – 
poraz i zatišje ću dobiti.
Razmislih bolje:
kovač ću dovjeka biti
u radionici živjeti
pjesništvo kovati
i stihove užarene liti.
umjetnickaskrinjica @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2008
  

T
eško je izreći
   Riječi oproštajne.
      E, što bi onda tek bilo!
    Padale bi crne kule
  Tekle suze suzdržane
    A, istina bi se pretvorila u
  Jak treptaj prosulog pijeska
umjetnickaskrinjica @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008
 

Krik vrane,
što čuje se izdaleka
u očima ostavi gorčinu.

Kiša,
što u ogledalu pada
k'o bodež dotiče srce.

Munja,
što sijeva u očima
najavljuje hladnoću suza.




Oluja,
što u mislima vlada
nastanjuje u praznini vihor.

Mraz,
što osjećaje zaledi
podari sušu vodi.

I snijeg,
što zabijeli taštinu
oduzme dah Ljepoti.

umjetnickaskrinjica @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 5, 2008
 

Jedan svijet - jedno mjesto.

Jedan život - jedna smrt.

Jedna sreća – jedna tuga.

Jedno vjerovanje – jedna nada.

Jedna istina – jedna laž.

Jedan čovjek – jedna zagonetka.

Jedna ljubav – Ti.







umjetnickaskrinjica @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 4, 2008
 

U Vječnom Snu
         sakrit' svoju maštu želim;
  dotaknuti Bijelo Prostranstvo
osjetiti slobodu
               u Planini nepreglednoj

Uhvatiti Plavu Zvijezdu
             zaželjeti želju
dotaknuti More
                           i odlepršati do Obzora

Pustite me biseri!
              Nemojte poteći!

Nek' Vjetar kroz mene prođe
              i donese mi List Tišine

Pustite me biseri!
                   Nemojte kliziti!

Krhka Pahulja
           što prati moju Srebrnu Magiju
   nek' padne na moj dlan

Pustite me
        da pokušam pronaći 
                                    svoj Nebeski San.




umjetnickaskrinjica @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 

Plamen ugasi
oči zatvori
u svijet nezaboravan odlutaj!

Bijela krila pokaži
prema zvijezdama poleti
do uzdignutih glasova dođi!

Dođi visoko!

Nevinu postelju dotakni
koraka dva napravi
vrata skrivena otvori!

U pustinjsku oazu ćeš ući
gdje klaun suzu plavu smijehu daruje,
a suzi osmijeh crveni.




umjetnickaskrinjica @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008
 
Suho lišće dom moj ispuni
i sjetu jesenju za zid objesi.
Tmurni oblaci kišu su prosuli
oluju i nemir u misli donijeli.
Vjetar spokojno svira poemu
a vrana piše svečanu odu 
propalom boemu.
umjetnickaskrinjica @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 

Stare rane,
što su nekad boljele,
oživjele su poput antike.
Jedan djelić života propatio je mnogo
zbog jedne osobe voljene;
ta mala ljubav svoj osmijeh
pokazala nije.

Godine su prolazile,
no nada za jedan dan, sat,
jednu sekundu, minutu
bivala je sve manja.
San o toj ljubavi
ruševina je stara,
ali nova stranica života
ponovno se otvara.

Na stranicama koje slijede
oživjet će rane sijede.
Dok se listovi ne upotpune
i ne dođu do završetka svog,
pratit ću Svjetlost Staze
od dna samog do Božanstva Njegovog.
umjetnickaskrinjica @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 2, 2008
 

Kutija puna starih pisama,
zastarjelih od samoće
u plamenu su napokon pronašla mir.

Pepeo se pretvori u olakšanje:
nema starih sjećanja više,
ni rana bolnih;
samo osmijeh i sreća.

Prošlost se sad olako briše:
nema povratka za kojim se diše,
ni izgubljenih prilika;
samo mir i ljubav.

Tužnih misli dosta je bilo
u srcu nježnom patnji nesretnih
u noćima teškim suza prolivenih.

Vlak prazan putnike svoje čeka,
u grad bi nepoznat ih odveo
živote im promijenio.

Stoga ne boj se promjena novih,
u vagon stari bez straha uđi,
prepusti se pustolovini ludoj.

Neka putovanje počne!

Od danas pa do zauvijek.







umjetnickaskrinjica @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 1, 2008
 

Prolaze ulice i dani besciljni
sunce i mjesec zaljubljeni
koraci i ljudi žurni
ljepote i ružnoće zlobne
mladosti i starosti neželjne
ljubavi i mržnje neprijateljske
misli i duše mrtve
radosti i tuge snene – 
ostaje sat i vrijeme što piše dnevnik svoj.
umjetnickaskrinjica @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Razgovarah s tugom
životnom mi prijateljicom.

Savjet sam tražila
za uzvrat razočarenje dobila.
Žali me u srcu bodu – 
novu prijateljicu,
imenom sjeta, hoću.

Padoh u san,
crn kao noć.
Usnuh ružnoću grubu,
osjetih trn i osamu budnu.
umjetnickaskrinjica @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 0
 

U beskrajnost bježiš
od drugih se skrivaš.
Nestaješ bez riječi,
vjere i nade posljednje.
Na izgubljenom putu hodaš,
ne znajući gdje život
svoj cilj ima.

Lutaš kao putnik bez kompasa,
trčiš ne želeći nikog kraj sebe,
a suze ostavljaš za sobom
kao tragove zločinačke.
umjetnickaskrinjica @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » pro 2008
Brojač posjeta
4770
Index.hr
Nema zapisa.