Moj internet dnevnik
Umjetnička škrinjica
Blog - veljača 2009
četvrtak, veljača 19, 2009






U suton
promatrah livadu punu rajskih cvijeća
opuštajući se uz mirise opojne
zaspah na travi
na jastuku mekom.

Nebo se rumenilo
od srama opraštalo
od mene u počinak odlazilo.

Uživajući u pejzažu
što naslika mi Majka moja
dozvah sluh u srcu tankoćutnom.

Zrikavci plesahu ples ljubavi
vlasulje se slatko smiješahu
boje se poigravahu svodom....


Sve to u suton, u suton.....












umjetnickaskrinjica @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 16, 2009
Život je mračan,
ljudsko srce tužno.
Sreća je nestala
ljubav otišla, a 
kiša cijelu Zemlju proklela.
Kiši i kiši ni zbog čega - 
poplave i potonuća stvara.

Zvijezde svoj sjaj
ne mogu vratiti,
niti se san može ostvariti.

Osuđenici poput Sizifa postajemo,
za to sami krivi jesmo.
Stoga Srećo, jednu molbu imam:
počni ružinim laticama
obasipati živote te
da ljudski um jadikovati prestane.
umjetnickaskrinjica @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 14, 2009



 

R adost zaljubljenih što




Ushićeno šapuću pod zvjezdanim nebom sa





Žarom žele vinuti ljubav svoju u visine





Ali hladan zid od kišnih kapi pretvori želju u san...






Od svih cvijeća,

što žive u vrtu mom,

samo jedan cvijet snove mi daje,

samo on je najljepši – ruža.

Ljubičice, karanfili, visibabe proljetne;

to ništa nije.

Jedinu ljubav, ljepotu i sreću

pruža mi ruža – cvijet crvene boje i duše moje.






 

umjetnickaskrinjica @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Ljubav je kao život:
Dođe i ode.
Ona je učiteljica.
Uči nas voljeti od početka do kraja. 

Ljubav je kao voda:
Bez nje ne može se živjeti.
Ona je mir
što je duši poklanja.

Ali, ljubav je i bol
koja tjera suze da teku.
Ona je patnja 
što se s tugom spaja.

Ljubav je kao dijamant:
Čista, neuništiva, vječna.
Ona je oprost,
jer oprašta.

Ona je noć
koja u tmini stoji
i čeka svoje zvijezde
da im sjaj podari.

Ljubav je Božji dar
koju svatko u svom srcu ima.
Neizbježna je.

Ona je slabost
što nas čini slabim.
Ona je jakost 
što nas čini snažnim.

Ona je....
Što je zapravo ljubav?
Besmrtni osjećaj 
što živi u nama.




umjetnickaskrinjica @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 0




Pokloni mi sunčevu zraku
I dat ću ti ljubav svoju.
Snove moje ukradi – pretvori ih u javu
Molim te ispuni mi i taj hir...
Ostani sa mnom. Sada i zauvijek...




umjetnickaskrinjica @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 13, 2009
Pišem pjesmu da zatvorim zbirku
kad odjednom jedan stih mi odleti.
Iz kola čvrstog on odluta,
kao samac u svijet novi zaluta.

Dojadilo mu biti robom mojim,
slobodu pjesničku osjetiti želi.
Otišao k prijateljima novim,
znanje i igru on već odavno ljubi.

Sad stih za slavom žudi,
svima pjesme početne nudi
ljudsko srce zaneseno ludi.

Dok pjesnik se novi rađa,
u život se uvukla tama
jer pjesma moja nesretna je i sama.

Stoga vrati se stihu, 
i zatvori mi zbirku.

Ispuni mi želju jednu!
Dođi u pjesmu snenu.







umjetnickaskrinjica @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009
Kao balerina pleše život
na podiju sjajnom.
Okreće se elegantno,
s ljubavlju, okretno.
Publika mu plješće,
divi se nastupu plesnom;
želi još, još i još.
Sretan što mladost živi,
balerina - život im pruži zadovoljstvo
i nahrani bića umjetničkom slatkoćom.
umjetnickaskrinjica @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, veljača 10, 2009
Skrivajuć' srce zaljubljeno
proletjehu godine mnoge.

Katkad bjehu one tužne,
sretne, mladenačke; ružne.

Čekajući koncert ponovni
u mislima se ljubavni
susret pojavi.
umjetnickaskrinjica @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009
Klavir sonatu svira,
uspomene mi topi
jedan recept za vas imam.

Nježnost i sreću
pretvorila sam u kremu
izmiješala je biserima čokoladnim,
ostavila nakratko da se hladi. 

Svojom toplinom
ispekla zlatno-žuti biskvit
punog šećera i snova lijepih.
Posipala sam prah čistoće 
i uronila u kremu hladnu.

Ružinim laticama
srca mala napravila,
trešnjama ukrasila
u hladnjak stavila.

Torta ova gotova je,
izliječit' će bolesnike mnoge:
od patnje, boli pa sve do tuge;
nove ljubavi već se bude.

Klavir sonatu svira,
uspomene mi topi
jedan dobar tek srce vam moje želi!
umjetnickaskrinjica @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009
Ni kucaj srca, ni šum
vjetra, ni zvuk koraka;
mir i nijemost vladaju.
Duša kroz svijet putuje,
traži nešto što vječnost
joj odavno podarila je.
Putnik to izgubi; svoje
vlasništvo vratiti želi.
Pretvorio se on u elegiju
koja traži ljubav i more
u ljudski oblik iz praha
pretvorene.
umjetnickaskrinjica @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Motrim malu kap
što na dlan pala je.
Ne znam je l' zbog sreće,
tuge il' samoće,
želje il' utjehe.

Sad stoji vlažnost njena:
i žalost i radost i sjaj nijemi
na koži nježnoj.

Polako, kao kotač vremena,
vrti se prošlost unatrag.
Knjiga puna bezbroj stranica 
sama se otvara i prelistava.

Sjećanja, slike, uspomene....
U tren, kao balada tragična,
natjera se dlan
da poglavlja zatvori sam.
umjetnickaskrinjica @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Krik bola na vrata zazvoni,
riječ tuga dušu razlomi.

U trenucima teškim
bijela boja mukom se bori-
crveni bijes sve je jači.

Biće nesretno, sreću ne vidi.
Gorka suza, puna soli
kroz tamni plač prolazi.

Šapat molitvenih riječi
kraj zamračenog križa sjedi-
Sjena smrti ih ispovjedi.

Biće uplakane oči zatvori.....

...Godine su prošle,
poput pijeska krhkog
u zaborav odletjele.

Pogled se otvorio nije,
u tami za pogreškom plačući moli.

Pametan ti se sad pravi!
Slušati prodike
to same su boli!

Razumjeti za života nisi htio,
pretvarati ljepotu u bijedu
posao ti je mio!

Hajde!
Stvori propast
i sreću svu ukradi!
umjetnickaskrinjica @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 3, 2009

Oko crnog kruga,
u noći bez zvijezda,
dva oka svijetle poput smaragda
i kao dragulji mora su plava.

Ruka vrela
potiho dotakla srce hladno;
osjećaj novi je dala.

Ljubav je kroz boje poletjela,
samoću odstranila
sjećanja dubinom bistrijom preplavila.

Šum školjaka, valovi nemirni;
dvoje zaljubljenih u duetu pjevaju:
tiho, neprimjetno, sretno.

Izvan crnog kruga,
u noći punoj zvijezda,
dva oka svijetle poput smaragda
i kao dragulji mora su plava.

Usne nježne, riječi tople
bez mržnje i loših namjera
laku noć su zaželjele.

Kao zmijski pogled
skamenile su započeti pir
i pretvorile glazbu u vječni mir.

umjetnickaskrinjica @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2009
Brojač posjeta
4770
Index.hr
Nema zapisa.